 Foto: Alami Kada klincima ne ograničimo korištenje mobitela, igranje igrica i ostalih tehnologija, slobodno vrijeme postaje sve veći problem. Trenutna situacija vezana uz proglašenu pandemiju poremetila je mnogo toga. Odlazak u školu, organizirane sportske aktivnosti, natjecanja i treninzi su odgođeni. Zabranjena su okupljanja, proslave rođendana, druženja, igra u parkovima... Klasičnu nastavu djeca 'odrađuju' putem tableta, a ostatak slobodnog vremena pretvara se u priliku za višesatno korištenje mobitela i igranje igrica. Što se za to vrijeme događa u mozgu? On prima puno više informacija nego što može obraditi, jer stalno stižu novi impulsi, te se razvija nešto što nazivamo hiperpažnja. Sve više djece danas ima problem s koncentracijom, razdražljivošću ili su pak nezainteresirani i bezvoljni. Dok u igricama rješavaju različite zadatke luče se hormoni dopamin i endorfin koji stvaraju osjećaj euforije i podižu raspoloženje. Sve se to odvija izuzetno brzo i kada izađu iz virtualnog svijeta sve im predstavlja beskrajnu dosadu. Život kao da je stao. RK Metalac rukometalac.com Većinu ovih informacija čuo sam od dr. Ranka Rajovića koji misli kako će u narednih 10 godina najveći problem roditelja biti kako se boriti protiv ovisnosti od mobitela, a Svjetska zdravstvena organizacija 2018. je i službeno uvrstila ovisnost o 'gamingu' (igranje igrica na internetu) u međunarodnu klasifikaciju bolesti. Poremećaj igranja videoigara uvršten je kao bolest u skupinu mentalnih poremećaja ovisnog ponašanja. Naš doprinos u Metalcu, kada govorimo o ovom problemu, je stav da na turnire samo treneri trebaju nositi mobitele. Naravno da ne možemo zabraniti nošenje mobitela, ali i oni rijetki koji ga nose ograničeno ga koriste i nema igranja igrica. Rezultat toga je da lopta stalno leti zrakom, osmišljaju se igre, vade se karte, pričaju se vicevi i turniri postaju mjesto za stjecanje rukometnih znanja, ali i za razvoj socijalnih vještina. Smatram vrlo korisnim osvijestiti činjenicu kako pretjerano igranje igrica može odvesti u istu provaliju kao droga, kocka i alkohol. Iako gore napisano izgleda depresivno, osobno sam optimist i vjerujem da će se djeca uskoro vratiti u školske klupe, vrtiće i na sportske terene, a na idućem odmoru govoriti ćemo kako izbjeći sve ove negativnosti i kojim sadržajima možemo pomoći našim klincima da dugoročno budu sretniji i spremniji za igru zvanu život. Autor teksta: Domagoj Sojčić, profesor kineziologije, trener u Rukometnom klubu Metalac, ponosni otac i suprug, uživa u kuhanju, član ekipe 'rukometnih odgajatelja'...
|
|
