IN MEMORIAM: Zlatko Lukić Luks /1944. – 2019./

---

Danas se hrvatski rukomet oprašta od dragog Luksa. Istinska legenda hrvatskog rukometa, Zlatko Lukić Luks, iznenada nas je napustio 12. prosinca na svoj 75. rođendan.

I što reći o velikom Luksu, a da nije samo puko nabrajanje brojnih priznanja, nagrada i djelića onoga što je proživio i onog što ostavlja iza sebe? Što ispričati u tužnim trenutcima rastanka kad naviru lijepa sjećanja? Koju pjesmu otpjevati? Koji refren istaknuti, posvetiti?  

'Čekaj, kume! Polako, polako! Ovako ćemo! Pjesama je puno, a vremena malo i zato ćemo pjevat' samo refrene!' Rekao je jednom prilikom tamburašima Luks na rukometnoj fešti u Osijeku kojoj je kumovao i organizirao kao nagradu za dobro odrađene pripreme juniorske reprezentacije krajem devedesetih...

I zaista, moglo bi se reći, onako, bez patetike, Luks je bio istinski refren hrvatskog rukometa. Čovjek iza scene, važan kotačić u uspjesima mnogih poznatih i manje poznatih hrvatskih rukometaša, od Smajlagića, Saračevića, Bašića do Lackovića, Vorija... Čovjek iza kamera, daleko od svjetla reflektora, čovjek specifičnog glasa i na dobrom glasu, čovjek zaraznog osmijeha, čovjek...

Veseljak i dobričina, gotovo cijeli život u rukometu kojeg je bezuvjetno zavolio i doživotno volio još od davne 1958. kada je kao gimnazijalac zaigrao rukomet u Osijeku. Školovanje i rukometni put nastavlja u Zagrebu gdje diplomira na Pravnom fakultetu. I mogao je tada mladi Lukić, sigurni smo, postati cijenjeni zagrebački fiškal, al' su srce i pravda po 'ko zna koji put prevagnule nad pravom pa je Luks s pravom izabrao rukometni fakultet. I nije pogriješio...

Malo je onih koji pamte, a još manje onih koji znaju i spominju igračke dane dragog pokojnika koji je 1968. s ekipom Rukometnog kluba Metalac postao prvak Hrvatske na što smo izuzetno ponosni i čega se rado sjećamo.

---

---

Iako je većinu života bio vezan uz Zagreb i slavne godine Rukometnog kluba Medveščak te povijesne uspjehe hrvatske rukometne reprezentacije devedestih, naš je Luks bio Slavonac u duši, rodom iz Nijemaca koje je uvijek rado spominjao. I u priči i kroz pjesmu. I zato evo jedne, dragi Luks, sad kad' ima vremena, jedne od onih koju si volio pa makar i samo refren:

'Laku noć svirači
pjesmom ste me opili,
laku noć svirači
dušu ste mi dirnuli...'

Komemoracija za Zlatka Lukića bit će održana danas, 18. prosinca 2019. u 11 sati u Hotelu Panorama, a posljednje zbogom Luksu i veliko 'Fala' reći ćemo u 13 sati i 35 minuta na zagrebačkom krematoriju Mirogoj.

Ovim putem, iskazujemo iskrenu sućut obitelji Lukić i zahvalnost legendi koja živi u našem sjećanju. Zbogom Luks. Počivaj u miru.

Rukometni klub Metalac

---

Fotografije: Arhiva RK Metalac - Prvaci Hrvatske 1969.