 Ne govorimo o onome što vidimo, nego o slici onoga što vidimo. Tek kada shvatimo da ta slika nije činjenica, nego naša pretpostavka, postajemo sposobni iskreno i otvoreno razgovarati o njoj. Kako je u raspravama uglavnom puno važnije tko je nešto rekao, nego što je rekao, nije moguće stvaranje zajedničke vizije koja bi omogućila stvarne pomake u kvaliteti rada s djecom. Upornost nametanja osobnog mišljenja spriječava nas u prihvaćanju drugačijeg pogleda na stvarnost i logična posljedica ovog procesa je osoba koja je 100% uvjerena kako se na brdo s fotografije treba spustiti, a ne popeti. Peter Senge u knjizi „Peta Disciplina“ razlikuje dijalog i raspravu. Dijalog je slobodna razmjena mišljenja u skupini, što omogućava skupini da dođe do spoznaja do kojih pojedinac ne bi mogao doći samostalno. Diskusija je guranje ideja amo-tamo u natjecanju u kojem pobjednik odnosi sve. Prva promjena koju bih volio vidjeti u našem okruženju ne tiče se taktike ili fizičke pripreme, već promjena u količini kvalitetnog dijaloga i manjoj količini besmislenih rasprava. Kvalitetnim dijalogom problemi taktike ili fizičke pripreme vrlo brzo postat će beznačajni. |
