Igra i svakodnevica

---

„Djeca se danas ne znaju igrati.“ Jedna je od najčešćih rečenica kojom mi treneri opisujemo nove generacije klinaca koji svoje slobodno vrijeme sve više provode u cyber svijetu.
 
„Što možemo učiniti da to promijenimo?“ Logično je pitanje koje si postavljamo, a ja mislim da je najbolje što odrasli mogu učiniti kako bi se djeca ponovno naučila igrati: ništa!!! Jer djeca se sve manje znaju igrati upravo zato što mi nešto radimo i kada s tim prestanemo, ponovno ćemo im omogućiti učenje igranja.
 
Kada im prestanemo kupovati tablete, laptope, konzole za igru, klinci će se igrati jedni s drugima.
 
Kada im prestanemo određivati što i kako se trebaju igrati, dopustiti ćemo njihovoj mašti da to odredi.
 
Kada ih prestanemo kontrolirati, klinci će biti slobodni izmišljati igre. Djeci odrasli ne trebaju dati ništa da bi se igrala. Sve što treba djeci za igru su druga djeca i izostanak odraslih.

---

Više tekstova...
Što ako mladi igrač...?
Vođenje lopte, periferni vid i sebičnost u igri (1)
Vođenje lopte, periferni vid i sebičnost u igri (2)
Motivacija trenera
O radu i telentu
Vodim te, vodiš me
O metodama učenja: Promjene!
O mjerenjima kvalitete rada