Što je 'Rukometni odgoj'?
Rukometni odgoj je prije svega ideja! Ideja prema kojoj treneri uključeni u program i ideju Rukometnog odgoja pa tako i treneri Rukometne škole Metalac, ne treniraju samo igrače, nego djecu kao cjelovite mlade osobe.
Što to konkretno znači?
To znači da naš 'posao' u ulozi trenera nije razvoj samo i isključivo pojedinih sposobnosti poput tehnike, taktike, snage ili brzine, nego integralni razvoj svih dječjih potencijala, a sport i naša međusobna interakcija s djecom samo je jedan u nizu alata u tom razvoju.
Sve je svima jasno?!
I zapravo, prethodni opis ideje Rukometnog odgoja bi trebao biti svima jasan, 'glasan', sam po sebi dovoljan, tako logičan i jednostavan!? No je li doista baš tako sve jednostavno i zašto smo kao društvo odrasle djece i djece koja će tek odrasti, stišali (ovaj) program na daljinskom upravljaču 'odgajaonice' kako ne bi bio previše glasan ili prebacili program bez pitanja stručnjaka i prethodne rasprave? Na ova i slična pitanja pokušavaju odgovoriti autori Rukometnog odgoja.
Kako je nastao 'Rukometni odgoj'?
Rukometni odgoj je nastao i razvija se iz tradicionalnih metoda učenja, a autori vjeruju kako je poznavanje tradicionalnih metoda učenja neprocjenjivo. Usporedba služi kako bi svaki trener bolje ocijenio prednosti i nedostatke obje metode, stoga treneri Rukometnog odgoja i dalje koriste dio tradicionalnih metoda u svim segmentima rada s djecom u kojima nisu pronašli indirektne metode te konstantno uspoređuju tradicionalne metode učenja s metodama Rukometnog odgoja.
Koja metoda učenja je bolja, ona tradicionalna ili metoda 'Rukometnog odgoja'?
Najbolja je ona metoda učenja s kojom je trener zadovoljan, koja daje dobre rezultate i uz koju sportaši s kojima radiš kao trener napreduju. Bogato trenersko iskustvo nas uči kako su različite metode učenja uspješne u različitim okruženjima, stoga bi bilo neodgovorno i neozbiljno suditi koja metoda učenja je bolja. Ono što možemo je podijeliti bogato rukometno znanje i iskustvo te biti otvoreni za argumentiranu izmjenu mišljenja s ciljem nadogradnje pojedinih elemenata obje metode, a kako bi u konačnici postigli bolje rezultate.
Zašto je nužno konstantno preispitivati tradicionalne metode učenja?
Većina današnjih trenera seniorskih ekipa provela je više od pola svog životnog vijeka u sistemu (kako se tada nazivao sustav) neke druge države, države različitih mentaliteta koju čak ni komunistički totalitarizam nije uspio zadržati na okupu. Upravo u takvom okruženju većina današnjih trenera i trenerskih autoriteta učilo je svoje prve rukometne korake od onih kojih više nema među živima ili su veliki dio života proveli 'u sistemu'.
Naši treneri i rukometni učitelji s autoritetom, često puta Murge drotovi, odgajali su nas autokratski, a metode pomoću kojih smo učili rukomet bile su tradicionalne. Tako vođeni, naši rukometaši i rukometašice, nacionalne selekcije i klubovi redovito su bili među najboljima na svijetu. Ipak, nešto se promijenilo, ono nešto zbog čega smo uvijek tu negdje, ono nešto zbog čega smo mogli da smo dali gol više Francuzima, ono nešto u teškoj tranziciji i prilagodbi sustavu liberalne demokracije, ono nešto zbog čega ponavljamo greške vođene krivim metodama učenja, ono nešto...
Što se promijenilo i zbog čega je nužno opetovano ispitivati sve metode učenja?
Promijenilo se puno toga. Nema smisla sve nabrajati. Promijenila su se pravila igranja, a s njima i sama igra, broj igrača koji sudjeluju na utakmici veći je za trećinu, igra na prazan gol vratarima je dodijelila novu ulogu u taktici, pripremi utakmica i metodama treninga, dobna granica upisa djece na rukomet snižena je s 14 na 6 godina, promijenila se količina treninga, promijenile su se navike djece koja sve više vremena provode u zatvorenom prostoru, osamljena, uz digitalne novotarije, a sve manje vremena u igri na otvorenom i socijalizaciji s vršnjacima, promijenio se odgoj u obitelji iz autokratskog u demokratski, promijenilo se…
Upravo zbog toliko promjena, logično je i nužno opetovano preispitivati i metode učenja.
Rukometni odgoj je prije svega ideja! Ideja prema kojoj treneri uključeni u program i ideju Rukometnog odgoja pa tako i treneri Rukometne škole Metalac, ne treniraju samo igrače, nego djecu kao cjelovite mlade osobe.
Što to konkretno znači?
To znači da naš 'posao' u ulozi trenera nije razvoj samo i isključivo pojedinih sposobnosti poput tehnike, taktike, snage ili brzine, nego integralni razvoj svih dječjih potencijala, a sport i naša međusobna interakcija s djecom samo je jedan u nizu alata u tom razvoju.
Sve je svima jasno?!
I zapravo, prethodni opis ideje Rukometnog odgoja bi trebao biti svima jasan, 'glasan', sam po sebi dovoljan, tako logičan i jednostavan!? No je li doista baš tako sve jednostavno i zašto smo kao društvo odrasle djece i djece koja će tek odrasti, stišali (ovaj) program na daljinskom upravljaču 'odgajaonice' kako ne bi bio previše glasan ili prebacili program bez pitanja stručnjaka i prethodne rasprave? Na ova i slična pitanja pokušavaju odgovoriti autori Rukometnog odgoja.
Kako je nastao 'Rukometni odgoj'?
Rukometni odgoj je nastao i razvija se iz tradicionalnih metoda učenja, a autori vjeruju kako je poznavanje tradicionalnih metoda učenja neprocjenjivo. Usporedba služi kako bi svaki trener bolje ocijenio prednosti i nedostatke obje metode, stoga treneri Rukometnog odgoja i dalje koriste dio tradicionalnih metoda u svim segmentima rada s djecom u kojima nisu pronašli indirektne metode te konstantno uspoređuju tradicionalne metode učenja s metodama Rukometnog odgoja.
Koja metoda učenja je bolja, ona tradicionalna ili metoda 'Rukometnog odgoja'?
Najbolja je ona metoda učenja s kojom je trener zadovoljan, koja daje dobre rezultate i uz koju sportaši s kojima radiš kao trener napreduju. Bogato trenersko iskustvo nas uči kako su različite metode učenja uspješne u različitim okruženjima, stoga bi bilo neodgovorno i neozbiljno suditi koja metoda učenja je bolja. Ono što možemo je podijeliti bogato rukometno znanje i iskustvo te biti otvoreni za argumentiranu izmjenu mišljenja s ciljem nadogradnje pojedinih elemenata obje metode, a kako bi u konačnici postigli bolje rezultate.
Zašto je nužno konstantno preispitivati tradicionalne metode učenja?
Većina današnjih trenera seniorskih ekipa provela je više od pola svog životnog vijeka u sistemu (kako se tada nazivao sustav) neke druge države, države različitih mentaliteta koju čak ni komunistički totalitarizam nije uspio zadržati na okupu. Upravo u takvom okruženju većina današnjih trenera i trenerskih autoriteta učilo je svoje prve rukometne korake od onih kojih više nema među živima ili su veliki dio života proveli 'u sistemu'.
Naši treneri i rukometni učitelji s autoritetom, često puta Murge drotovi, odgajali su nas autokratski, a metode pomoću kojih smo učili rukomet bile su tradicionalne. Tako vođeni, naši rukometaši i rukometašice, nacionalne selekcije i klubovi redovito su bili među najboljima na svijetu. Ipak, nešto se promijenilo, ono nešto zbog čega smo uvijek tu negdje, ono nešto zbog čega smo mogli da smo dali gol više Francuzima, ono nešto u teškoj tranziciji i prilagodbi sustavu liberalne demokracije, ono nešto zbog čega ponavljamo greške vođene krivim metodama učenja, ono nešto...
Što se promijenilo i zbog čega je nužno opetovano ispitivati sve metode učenja?
Promijenilo se puno toga. Nema smisla sve nabrajati. Promijenila su se pravila igranja, a s njima i sama igra, broj igrača koji sudjeluju na utakmici veći je za trećinu, igra na prazan gol vratarima je dodijelila novu ulogu u taktici, pripremi utakmica i metodama treninga, dobna granica upisa djece na rukomet snižena je s 14 na 6 godina, promijenila se količina treninga, promijenile su se navike djece koja sve više vremena provode u zatvorenom prostoru, osamljena, uz digitalne novotarije, a sve manje vremena u igri na otvorenom i socijalizaciji s vršnjacima, promijenio se odgoj u obitelji iz autokratskog u demokratski, promijenilo se…
Upravo zbog toliko promjena, logično je i nužno opetovano preispitivati i metode učenja.
|
|
|
|
I na kraju, al' ne zato manje bitno. Tko su autori 'Rukometnog odgoja'?
Marija i Robert Papić. Bračni par, roditelji troje djece i profesionalni rukometni treneri. Otac i majka. Treneri uključeni u rad svih dobnih skupina od mini rukometa do seniorskih ekipa, rukometni djelatnici, autori knjiga, organizatori turnira i rukometnih kampova, rukometni zaljubljenici s više od dvadeset godina trenerskog iskustva i vođenja organizacije rukometnih škola u klubovima iz Hrvatske i Španjolske u kojoj su Papići živjeli i radili s djecom i odraslima devet godina te se tako susreli s različitim sustavima rada s djecom. I tako je nastao Rukometni odgoj, nastao iz iskustva učenja i provođenja tradicionalnih metoda učenja, susretom i razvojem indirektnih metoda u Španjolskoj te provođenja i unapređivanja tih metoda nakon povratka u Hrvatsku.
Kada govorimo o bogatom životnom i rukometnom iskustvu roditelja Rukometnog odgoja, spomenimo kako je Marija profesorica kineziologije, bivša profesionalna rukometašica, vratarka s petnaest godina iskustva nastupanja u Prvim ligama, za seniorsku reprezentaciju Hrvatske nastupila je 28 puta, osvajačica je Prvenstva i Kupa Jugoslavije, Prvenstva i Kupa Hrvatske, IHF Kupa, finalistica EHF Kupa... Marija je profesionalna rukometna trenerica od 1999. godine, od kada radi kao trenerica i voditeljica škole rukometa u Rukometnom klubu 'Lokomotiva' u kojoj i danas rukometno odgaja djevojčice.
Robert je profesionalni rukometni trener, EHF Master Coach, s više od 25 godina rukometnog iskustva, još 1995. godine je sudjelovao u vođenju klupske lige mini rukometa u Rukometnom klubu Zagreb, a 2000. je diplomirao na temu 'Mini rukomet'. Osvajao je prva mjesta na prvenstvima Hrvatske za mlađe dobne skupine kao trener u rukometnim klubovima Zagreb i Medveščak, trener više klubova u prvim ligama u radu sa seniorima (RK Medveščak s kojim je nastupio u EHF Kupu, RK Nexe kojeg je uveo u Premijer ligu i kasnije trenirao u Premijer ligi i RK Metalac u kojem je danas voditelj Rukometne škole i glavni trener prve seniorske ekipe). Osam godina je radio kao profesionalni rukometni trener u Španjolskoj, u klubovima CH Peniscola i C.E.Tortosa.
Marija i Robert Papić. Bračni par, roditelji troje djece i profesionalni rukometni treneri. Otac i majka. Treneri uključeni u rad svih dobnih skupina od mini rukometa do seniorskih ekipa, rukometni djelatnici, autori knjiga, organizatori turnira i rukometnih kampova, rukometni zaljubljenici s više od dvadeset godina trenerskog iskustva i vođenja organizacije rukometnih škola u klubovima iz Hrvatske i Španjolske u kojoj su Papići živjeli i radili s djecom i odraslima devet godina te se tako susreli s različitim sustavima rada s djecom. I tako je nastao Rukometni odgoj, nastao iz iskustva učenja i provođenja tradicionalnih metoda učenja, susretom i razvojem indirektnih metoda u Španjolskoj te provođenja i unapređivanja tih metoda nakon povratka u Hrvatsku.
Kada govorimo o bogatom životnom i rukometnom iskustvu roditelja Rukometnog odgoja, spomenimo kako je Marija profesorica kineziologije, bivša profesionalna rukometašica, vratarka s petnaest godina iskustva nastupanja u Prvim ligama, za seniorsku reprezentaciju Hrvatske nastupila je 28 puta, osvajačica je Prvenstva i Kupa Jugoslavije, Prvenstva i Kupa Hrvatske, IHF Kupa, finalistica EHF Kupa... Marija je profesionalna rukometna trenerica od 1999. godine, od kada radi kao trenerica i voditeljica škole rukometa u Rukometnom klubu 'Lokomotiva' u kojoj i danas rukometno odgaja djevojčice.
Robert je profesionalni rukometni trener, EHF Master Coach, s više od 25 godina rukometnog iskustva, još 1995. godine je sudjelovao u vođenju klupske lige mini rukometa u Rukometnom klubu Zagreb, a 2000. je diplomirao na temu 'Mini rukomet'. Osvajao je prva mjesta na prvenstvima Hrvatske za mlađe dobne skupine kao trener u rukometnim klubovima Zagreb i Medveščak, trener više klubova u prvim ligama u radu sa seniorima (RK Medveščak s kojim je nastupio u EHF Kupu, RK Nexe kojeg je uveo u Premijer ligu i kasnije trenirao u Premijer ligi i RK Metalac u kojem je danas voditelj Rukometne škole i glavni trener prve seniorske ekipe). Osam godina je radio kao profesionalni rukometni trener u Španjolskoj, u klubovima CH Peniscola i C.E.Tortosa.
Odabrane priče iz Rukometnog odgoja po izboru autora možete pročitati
na specijalnom izdanju našeg bloga
'Rukometna odgajaonica'
Uživajte!
