 Foto: verywellfamily.com Djeca vole izazove i natjecanja pa evo jednog izazova za cijelu obitelj: Naglasio bi kako ne mislim da je tehnologija nekakvo zlo, dapače vrlo je korisna kada ju upotrebljavamo kao alat. Problem nastaje kada postanemo njezin rob. Za sve vas koji mislite da imate sve pod kontrolom predlažem jedan izazov. To nije tip izazova kojeg dijelimo s drugima na društvenim mrežama nego upravo suprotno. Izazovite sebe i svoju obitelj, te ugasite mobitel na pola dana ili dan, pa i više ako imate priliku, te pratite svoje reakcije. Napravite natjecanje i igru u vidu piknika ili izleta bez mobitela. Možda sada niste u mogućnosti i nema problema. Pričekajte prvi godišnji odmor i odmorite se od mobitela, možda naučite nešto o sebi. Ukoliko vam je ovaj tematika zanimljiva preporučam da pogledate serijal kratkih videa u kojima dr. Ranko Rajović pruža neke korisne informacije na temu odgoja i korištenja mobitela. Video možete pogledati ovdje. Jeste li znali? Sve popularne društvene mreže imaju postavljene dobne granice za pristup istima. Znate li s koliko godina možemo pristupiti registraciji Facebooku, Instagramu, Twitteru, Snapchatu, YouTubu, Google računu....? Znate li na kojim društvenim mrežama 'odmaraju' vaši klinci i koliko (okvirno) vremena provode uz razne ekrane...? Snapchat, Facebook, Instagram, TikTok, Twitter: 13+ Snapchat nudi ograničenu verziju aplikacije za djecu mlađu od 13 godina pod nazivom SnapKidz u kojoj se djeci dozvoljava objava fotografija i crteža, no ne i slanje i primanje poruka. WhatsApp: 16+ Google račun: 16+ Navedeno dobno ograničenje odnosi se na Hrvatsku. Dobna ograničenja za mogućnost registriranja Google računa u pojedinim državama se razlikuju. Hrvatska je jedna od rijetkih država za mogućnost registriranja Google računa s postavljenom dobnom granicom od 16+ godina starosti. Države u kojima je dobna granica postavljena iznad 13 godina starosti možete pogledati ovdje. YouTube: 16+ S obzirom da je YouTube samo još jedan u nizu servisa koje nam nudi Google, kreiranje YouTube kanala (za Hrvatsku) se poklapa s registracijom Google računa. Također, YouTube će za pristup određenom video sadržaju nevezano uz registraciju (doduše, vrlo rijetko) od korisnika tražiti potvrdu da je korisnik stariji od 18 godina. Autor teksta: Domagoj Sojčić, profesor kineziologije, trener u Rukometnom klubu Metalac, ponosni otac i suprug, zaljubljenik u dobru knjigu, član ekipe 'rukometnih odgajatelja'...
 Ukoliko smatramo kako je potrebno smanjiti vrijeme koje naša djeca provode pred ekranom, ali nismo sigurni od kuda krenuti, evo nekoliko prijedloga. Za početak je potrebno odrediti jasne vremenske granice oko korištenja mobitela i raznih platformi putem kojih djeca igraju online igrice. Tu nam može koristiti dogovor i postavljanje vremenskog ograničenja – pola sata igrica – sat vremena u prirodi. Ključno je ne odstupiti od dogovora i pridržavanje istog. Drugim riječima postavili smo granicu i nema popuštanja. Djeca će vas pokušati izmanipulirati i prvi puta kada ne poštuju granice idealno je da osjete posljedicu, a ne kaznu. Posljedice su logične i povezane sa djetetovim ponašanjem dok kazne posramlju, vode u strah i često dijete ne može povezati svoje ponašanje sa kaznom. Na primjer posljedica kršenja dogovora da se igrice preko tjedna igraju 30 minuta bila bi oduzimanje mobitela, a kazna zabrana odlaska na trening. Kazne su jednostavnije i možda učinkovitije u početku, dok za posljedice treba uložiti više truda i promišljanja, ali zato pozitivno utječu na samosvijest i odgovornost djece i mladih sportaša. Ograničavanjem igranja na mobitelu radimo djeci višestruku korist. Dok nemaju stalni pristup igricama oni iščekuju i uče se strpljenju, a s druge strane otvara se vrijeme za razne korisn(ij)e sadržaje. To mogu biti filmovi, crtići, slikovnice, stripovi, knjige ili razne igre. Uglavnom se tema vrtila oko video igrica pa ću ovaj put nabrojati neke korisne igre koje zahtjevaju duboku pažnju, a to je iznimno bitno za razvoj dječjeg mozga. Igre su namjenjene za različitu dob i nisu nabrojane nekim smislenim redosljedom. Kaladont, Čovječe ne ljuti se, Katamino, Tetris, Mikado, Memory, Jenga, Quixo, Jamb, Dixit, Šah... Moglo bi biti pokušaja da nakon igranja igrica požele koristiti društvene mreže pod izlikom druženja s prijateljima. Omogućite im druženja i igru s prijateljima što više možete, te se igrajte sa svojom djecom na način da društvene mreže zamjenite društvenim igrama.  Autor teksta: Domagoj Sojčić, profesor kineziologije, trener u Rukometnom klubu Metalac, ponosni otac i suprug, autor priča za djecu, član ekipe 'rukometnih odgajatelja'...
 Foto: Alami Kada klincima ne ograničimo korištenje mobitela, igranje igrica i ostalih tehnologija, slobodno vrijeme postaje sve veći problem. Trenutna situacija vezana uz proglašenu pandemiju poremetila je mnogo toga. Odlazak u školu, organizirane sportske aktivnosti, natjecanja i treninzi su odgođeni. Zabranjena su okupljanja, proslave rođendana, druženja, igra u parkovima... Klasičnu nastavu djeca 'odrađuju' putem tableta, a ostatak slobodnog vremena pretvara se u priliku za višesatno korištenje mobitela i igranje igrica. Što se za to vrijeme događa u mozgu? On prima puno više informacija nego što može obraditi, jer stalno stižu novi impulsi, te se razvija nešto što nazivamo hiperpažnja. Sve više djece danas ima problem s koncentracijom, razdražljivošću ili su pak nezainteresirani i bezvoljni. Dok u igricama rješavaju različite zadatke luče se hormoni dopamin i endorfin koji stvaraju osjećaj euforije i podižu raspoloženje. Sve se to odvija izuzetno brzo i kada izađu iz virtualnog svijeta sve im predstavlja beskrajnu dosadu. Život kao da je stao. RK Metalac rukometalac.com Većinu ovih informacija čuo sam od dr. Ranka Rajovića koji misli kako će u narednih 10 godina najveći problem roditelja biti kako se boriti protiv ovisnosti od mobitela, a Svjetska zdravstvena organizacija 2018. je i službeno uvrstila ovisnost o 'gamingu' (igranje igrica na internetu) u međunarodnu klasifikaciju bolesti. Poremećaj igranja videoigara uvršten je kao bolest u skupinu mentalnih poremećaja ovisnog ponašanja. Naš doprinos u Metalcu, kada govorimo o ovom problemu, je stav da na turnire samo treneri trebaju nositi mobitele. Naravno da ne možemo zabraniti nošenje mobitela, ali i oni rijetki koji ga nose ograničeno ga koriste i nema igranja igrica. Rezultat toga je da lopta stalno leti zrakom, osmišljaju se igre, vade se karte, pričaju se vicevi i turniri postaju mjesto za stjecanje rukometnih znanja, ali i za razvoj socijalnih vještina. Smatram vrlo korisnim osvijestiti činjenicu kako pretjerano igranje igrica može odvesti u istu provaliju kao droga, kocka i alkohol. Iako gore napisano izgleda depresivno, osobno sam optimist i vjerujem da će se djeca uskoro vratiti u školske klupe, vrtiće i na sportske terene, a na idućem odmoru govoriti ćemo kako izbjeći sve ove negativnosti i kojim sadržajima možemo pomoći našim klincima da dugoročno budu sretniji i spremniji za igru zvanu život. Autor teksta: Domagoj Sojčić, profesor kineziologije, trener u Rukometnom klubu Metalac, ponosni otac i suprug, uživa u kuhanju, član ekipe 'rukometnih odgajatelja'...
 Foto: TECHWORM Počeo sam pisati kako na odmor i oporavak sportaša utječe spavanje, te njegova kvaliteta. Preporučeno je zaspati do 22h i u tom trenutku shvaćam da se obraćam mladim sportašima i njihovim roditeljima, a ne profesionalcima, pa idemo u zaokret. Kako Hrvatski leksikon vidi odmor – prekid duševne ili fizičke djelatnosti kako bi se organizam regenerirao odnosno spriječio ili otklonio umor. Kako većina vidi odmor – Fotelja + tablet, Playstation, laptop, mobitel... moj favorit je klopica i TV, a ti slobodno dodaj svog. U ovome iznad vidim samo jedan problem, a to je mjera. Nisam još susreo nijednu zdravu namirnicu, sportsku aktivnost, zabavni sadržaj itd., a da nema štetne učinke na organizam ako se ne pronađe mjera. Od svega nam je potreban odmor. Svoju djecu volimo najviše, ali nam je i od njih potreban odmor. Hoćemo li im zbog našeg mira omogućiti pretjerano korištenje tehnologije ako znamo kakav utjecaj ona ima na njihovo zdravlje i ponašanje? Na idućem odmoru saznaj kakve posljedice prekomjerno korištenje mobitela, prvenstveno igrica ima na dječji mozak. Autor teksta: Domagoj Sojčić, profesor kineziologije, trener u Rukometnom klubu Metalac, ponosni otac i suprug, zaljubljenik u dobru knjigu, član ekipe 'rukometnih odgajatelja'...
 Parkovi Vi ste poslije podne i predah jednog dana, jer sigurni su vaši zidovi od grana... Tereza Kesovija Grad Zagreb je odao iznimnu i posebnu počast rukometnim legendama Velimiru Kljaiću i profesoru Vinku Tomljanoviću. Nakon što je Gradska skupština u rujnu prošle godine na prijedlog gradskog zastupnika Kazimira Ilijaša jednoglasno potvrdila imenovanje Ulice Velimira Kljaića i Parka Vinka Tomljanovića, na Trešnjevci su postavljene plave ploče s imenima zagrebačkih rukometnih legendi. Simbolično, park kao sinonim za dječju igru, dobio je velikan zagrebačkog, hrvatskog i svjetskog rukometa, Vinko Tomljanović - Tom, čovjek, pedagog i učitelj koji je između ostalog uveo i mini rukomet na hrvatska rukometna igrališta, mini rukomet koji se temelji (ili bi se barem trebao temeljiti) upravo na bezbrižnoj igri u kojoj se djeca vesele neopterećena rezultatima, svjetlima reflektora, povicima s tribina... Park profesora Toma smjestio se tik do Doma sportova. Tako se sada u blizini mjesta na kojem je naš dragi profesor nekada odgajao i odgojio generacije mini ljudi, igraju i loptu bezbrižno ganjaju neki novi klinci. Tražite li Kljunovu ulicu, iz Vinkovog mini parka pođite na jug pa preko Trga, još jedne sportske legende, Krešimira Čosića, putem naše ulice (op. a. Metalčeva ulica), nedaleko iza Panorame i stižete u ulicu rukometnog trenera, koji je kao izbornik Hrvatske rukometne reprezentacije Hrvatskoj iz Atlante donio prvo povijesno zlato s Olimpijskih igara od osmostaljenja. Dragi naši velikani, hvala Vam još jednom za sve. Zauvijek ćete biti u našim sjećanjima, mislima i pričama. |
|
